недеља, 30. новембар 2008.
GRAD
Šta reći o gradu
koji samo noću blista
Njih šestorica u krugu
imena nisu ista
U egzilu on do prestola hodi
Pogledaj
gasi se leto
mušice u grlo upadaju
dok se ruši kolonija
Mač je sekao
sad se lomi
on će doći
da skine lažne krune
pljune presto
pokaže deponiju
Šta reći o gradu
u kome noć adresar lista
Kamen u ruci
Okružen si
sa krsta suza lije
imena nisu ista
O znaj
Braća smo do sledećeg rata
Ko je novi saptač u teatru pakla
Zvezda živi
kraka nema
Doktore
zasto ćutis
gde je lek od raka
rece bolesnik
Ma koliko oblika ima namesnik
Ne beži On
nego je dno sve veće
Njihov pepeo biće mu nagrada
Šta reći o gradu
u čijim sokacima se čuje vriska
Njih šestorica u krugu
imena nisu ista
среда, 26. новембар 2008.
VASPOSTALjANjE
Okupan svetlom u tmini nađoh put
Plod ga gnjili
slbošću svojom zamagli
Posle vodke izusti tajnu
Obasjan bi poljubcima mržnje
što vezanost tvore
U zagrljaju
srcoliki balon puče
Ne čitam fermane
Robova bivših
robova sadašnjih
robova budućih
Sa plaštom žezlom i krunom
u blato gaze
Rođacima daju
Iskaljani
tako večno traju
Oj svodovi visoki
božanskom me pesmom okupajte
Molim
dok čvrsto stojim,bdim
Ko ugaoni kamen isčupati hoće
silinom Tvojom darivan
Mač potegnem
u ambis vratim
Rođenje nove
plodnije
bujnije
zore
Napred koračajuć
pod čizmom se drobi
Ostati zahvalan
u svojoj slobodi
VETAR S KRAJA
Što ideš k časi
Grad će te u njoj pojesti
Druguješ s mrtvima
Bočata voda ničemu ne služi
Proliće
sudbina
Stenom se družim
Gledajuć zvezdu
Obličje teskobu stvara
O draga
Dosta mi je
Ne koketiraj
vetar s kraja slaboću guši
Gledaj u tepih
Videćes zavičaj tvoj
Koračao s tminom
daleko je narod moj
Sanjam Planine
Izvorište života
U tuđini rođen
pesma u glavi
sa njom naš broj
Seni ce hodati po Beču.
Lutati po dvoru
plaseći gospodu *
Dvorište tvoje mrtve broji
*Gavrilo Princip
Gozba
Sedim pored mrtvog kralja
što krunu izgubi
Sagorevao sam
Planina me je zvala
da ugasi bolest
Kad osetih trulež
ljubav mi je dala
Oj goro
Daj mi tvog zraka
da odem do zemlje sa tri kraka
gde je lopov mnogo toga ot o
Krunu skide žena iz mraka
što se bisti klanja
Ognjište sprženo osta
ne znaše za diviziju koju Bog posla
Testamenta nema
nevreme se sprema što zove klanje
Pitate
Zašto on ote imanje
Kad na krv pljuje
duplo se daje
OTADžBINA
Osećaš li kako k tebi putuju
Kožu tope
Miran si
Uživaš u ukusima
Lenjost pali polja
Krade ljiljane
Oduzima mora
Vidik kazuje
Želiš udar na tvoju kapiju
Zastave pale
Pod kojim krovom će ti deca leći
Da l će za tvoje ime znati
Il će svet lagati
čisteć tuđa strvišta
Ne pljuj na zavet
Deca svojoj majci hoće
Očisti bokal
osetićeš vodu sa izvora živa
Iza horizonta u vatri zemlja peva
Uhvati se u kolo
Biće velika i cela
Otadžbina iznad svega
o Jovandanu
7.7.2007.
RASTANAK
Park otopljenih bista
Nismo bili spremni
U hod produžili smo
Ram si slike prizora spaljivanja
Usta
tvojom krvlju ispraću
Ime
nezaslžuješ
S prezirom gledaš tron
Sam sa zmijom i orlom
Vetar me išiba
Robu sam tajnu dao
Umalo kralj nije postao.
Saseće ga njegov mač
Žezlo zaslugu čeka
Ne plaši ga dečiji plač
Park otopljenih bista
Nismo bili spremni
Kao da je bio Veliki petak
U hod produžili smo
петак, 21. новембар 2008.
PUT ZA ŠAMBALU III
Putujemo
ka zemlji pod glečerom
Prostori se otvaraju od milja
Koliko smo presli
vazno nije
Vremena nema
Ispred mene
piramide
krajputaši
Put ih je vodio
na tvoje nepresušno
večno veselje
Pomorci
Planinari
Kosmonauti
Izgnanaici
Ratnici
u tebe ulaze
eksplozija i rođenje
Zemlja je pustinja
koju su opoganili stari
Oh
Otvori vrata
Okupan cu ulaziti kao uvek
Dala si hod po prostorima
da osetim dah
tek rođene zemlje
iz koje trudovima izađoh
Rodih se
kroz tebe
u tebi
i opet novo rodim
Ah
Revolucija
Devica
njene nepresušne grudi
Vrata se otvoriše
Ime moje
hajde sada uđi
Talasi deteta
ukus krvi
nova bura
peva uzda
blista kruna
leti
grli
hvata zmiju više vrata
san i java
nigde kraja
Izdah
put do obećanog raja
Zvezda
MARŠ ILI VALCER
Sa bedema
podno Viktora
Pokazivao sam ti
kako se carstvo širilo
Moj pokret
tvoj pokret
Krug
Bitke oko nas
oružije sve bolje
osetismo miris prašine
Oh
Koliko krvi
SVETA ZEMLjO
U ljubavnom zanosu
zahvalni smo mi
Udišemo prašinu
Baruta
Uranijuma
U ljubavi našoj
nesta hiljadu rana
Kula je večeras
poslednje uporište
Čuju se pozivi
nove kompozicije
Spremni vozovi
put je dalek
O draga
ponovo novi rat
Viktor stajati mora
da ne korača tuđi at
Pribi se uz mene
neću valcer
hoću marš
Zato voli ratnika svoga
da u jačini našoj
prašina se slegne
Uz muziku tuđu
igrati ne želim
Sta nam se nudi
Valcer
Mars je sveta igra podnebesja
Pogledi plešu
kroz unuke
naših unuka
U rukama drzimo
Sablju
Dvor
U telima ljiljan cveta
Lopovi žive dok dišu
izgubljeni u valceru
БОСНА
У све сумња
са три крака звезда
Болестан сан
на плодном тлу
Пуцањ буди
свако хоће
зора руди
Троугао сваком смета
Богу мио
злом је мета
Ко ће круну нисит опет
Да ли Исток или Запад
Нико од њих видео није
нико не зна шта је напад
Види види
После пуцња крме скичи
Фединанд је брав мио
крв му узе јер је не зна
У зеленилу стећци стоје
земља крије драгуљ мио
Осмех зрачи
свесно живи мимо мрака
Србу корен
огњен пали
У истини путем среће
бити једно
са новим даном
Пријавите се на:
Постови (Atom)