tag:blogger.com,1999:blog-7750315847525803998.post4837195551430078666..comments2023-10-07T15:56:59.970+02:00Comments on Shamballa: BEOGRADMilan Grbichttp://www.blogger.com/profile/15275427599543482429noreply@blogger.comBlogger4125tag:blogger.com,1999:blog-7750315847525803998.post-9093113966239979822011-03-01T21:02:19.616+01:002011-03-01T21:02:19.616+01:00Svetilište je ostalo pusto niaizgled.
A,naše seni?...Svetilište je ostalo pusto niaizgled.<br />A,naše seni?<br />Naše seni će hodati i učiniti ga još svetijim i jačim,<br />jer živi u nama!Milan Grbichttps://www.blogger.com/profile/15275427599543482429noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7750315847525803998.post-13902671654558903742011-03-01T00:24:49.901+01:002011-03-01T00:24:49.901+01:00jesu! obezbedili su nam izuzetan, (su)realan a pon...jesu! obezbedili su nam izuzetan, (su)realan a ponekad osamucen pogled na mnostvo stvari. Taj dragocen doprinos otkrio nam puteve mentalne, puteve izazovne, po kojima smo skitali po mraku. <br /> srecom bila tu nasa klupa, nase svetiliste, postavljena visoko na nebo, skoro medju oblaka, koja nas varala da mozemo poleteti, bezbrizno i gracilno ko laste, kad u sustini nasa krila bila odavno pocepana. <br /> ipak, taj zaborav, iako privremeni, smo znali da slavno prihvatimo, kao poklon, posto smo osecali da u sebe krije nas duhovni sedativ.Anonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7750315847525803998.post-67208167669189977802011-02-26T22:04:13.779+01:002011-02-26T22:04:13.779+01:00Drago mi je što se misli nadovezuju.
Stihovi su me...Drago mi je što se misli nadovezuju.<br />Stihovi su me "ujeli za dušu",<br />a kako i ne bi?!<br />Kada su<br />"Čarobno-toksični sokovi"našeg grada <br />nama dobar pogled dali...Milan Grbichttps://www.blogger.com/profile/15275427599543482429noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-7750315847525803998.post-53677815937221148852011-02-26T12:47:13.113+01:002011-02-26T12:47:13.113+01:00Nekad
te ulice su nam bile ljubavnice,
te bolnic...Nekad <br />te ulice su nam bile ljubavnice, <br />te bolnice su nam bili vrtici, <br />ti hirurzi su nam bili cuvari, <br />tim klincima nismo izgledali ko cike, <br />taj horizont je izgledao moguce preci, <br />ti pijani šoferi su nam dali savete, <br />ti gladni studenti su bili nasmejeni, <br />ti beskućnici su bili samo senke na coskovima podzemnih prelaza, <br />ti vojnici su imali oci napete <br />i ošamućeni panduri nisu primecivali nase drhtave ruke <br />i spustene kapke... <br /><br />A ta sloboda se racunala kao rutina, <br />posto hotel nam je bio klupa...<br /> <br />Ovaj grad nas preuzeo od majcinog mleka, <br />pa nas hranio njegovim carobno toksickim sokovima. <br />Ugostio nase nocne idile <br />bio je svedok nasih pijanstva <br />predstavljao nase igraliste <br />i naucio nas kako se pristaje na svaki mizerni kompromis... <br /><br />Ovaj preostali stranac ce mu vecno biti zahvalan.Anonymousnoreply@blogger.com