среда, 24. фебруар 2010.

Καλησπέρα


Iznenadna iskrcavanja
Događaji naroda
Jeftinije je

Dovoljno je krvi
Pobili smo se
Neko drugi vlada

Καλησπέρα
reče mi stranac iz tmine
Ostao si živ
Omču oko vrata steže
Žig na potomke stavlja
Tvoja zemlja je nebeska
a ja sam ateista

Znam da boli
ali smetaš
Nova zemlja ima krst
da razapinje
Nova zemlja je dovoljno mala
da je jaka

Stadioni su puni mesa
Zastave viore
Planine ćute
Drveće se njiše
καλησπέρα κύριε
καλησπέρα σύντροφε

Ubica na ostrvu živi
a Elada postoji

недеља, 21. фебруар 2010.

Noći pune svetla


Noći su pune svetla
Vraća se sećanje i ranu soli
Bol zaboravu neda
da pobedi ponos

Prekaljeni čelik
iz stene izranja
Krvlju je osvećeno tlo

Brda dišu
Rađaju
Stapaju se
I vidim je
a noći su pune svetla

петак, 19. фебруар 2010.

Sat



Ti na satu bespmoćne brojiš
Kazaljke uspomene bude
Dok sekundara troši preostalo vreme
odzvonilo je vremenu pada

Pajac


Gledam te kako krkljaš
Neobrijan masan hodiš po bunkeru
spremajući metak za virtuelnog diktatora

Sa ekrana zboriš
Kuda ideš sajber prozajisto
zarobljen u ostatku prohujele države

Dok je postojala
pljuvao si
Sad ti fali

Šta ti to tako fali
Šta te to tako gazi
Tako pali
Poništava

Uvek se nađe novi neprijatelj
Nova meta
priča radi priče

Roman se piše
Podaci sa Vikipedije
Pokreti mišom
Click
Copy Paste
Click
Copy paste
Roman je gotov
Terapija završena

Izmi su surovi
Click
Copy Paste
Click
Copy Paste

субота, 13. фебруар 2010.

Ménage à trois


Ona retko nalazi
Gori njegovu čvrstinu karaktera
Njeno povlađivanje grdno vara
pojačava prokletstvo

Daje voće
ne želi muško trućanje
Mnogo je duša
zarobljeno u njenom ogledalu
Pobila je svu posadu
iz praktičnih razloga

петак, 12. фебруар 2010.

U ime svih


Govori u ime svih nas
njemu pripada čardaš

Kada je trebalo
bio je tih
a vikao je u ime svih nas
i pomijnjao Habsburške kaveze

Spevao je stih iza trske
to je bilo vreme pionira
Mogao je
a sad lagano priča
o ljudima koje ne poznaje

среда, 10. фебруар 2010.

Đavolja gora 2


Na ukletom brdu hvataju se mreže
Čuju se jauci
noć ih odnosi
jutro novo donosi

Rekao je đavo da dolazi
i odneo sasluzitelja svoga govoreći
O žene nemojte plakati
muž vam se neće vratiti
O žene nemojte plakati
jer je život samo jedan
Zasladite svoju utrobu
Šuto polje i rogato selo
rekli su svoje

O nemojte plakati
Poverovali ste
da je život samo jedan

Svetla u noći sijaju
Kuće su pune
Kuće su strvišta
Zapisi jedino znaju
koliko je zemlja stara

Pismo prijatelju u egzilu


E moj prijatelju lov i dalje traje
Ne smeš reći ko si
možda su nam preci Maje
Kavez dobi ime sloboda
zbog jednakosti
mnogih povoda

Lov i dalje traje
Streljaju nas
i to redom
Baš ti nasmejani
šupljiglavci pred belim svetom
Igra senki smrt daje
tuđa svetlost
bratov pokret

Isti jezik
Komande su strane reči
Matrica se nova pravi
Matica se naša gazi

Pobeći nemam kuda
Isti adet
ista čuda

Samo borba neprestana
Samo istina nepresušna
U Boga je reč zadnja

умјесто пјесме писмо



не пјесму
послаћу ти једно писмо
да ти вријеме не буде предуго
једно писмо и уже
са којим ме непријатељ везује
ја сам потпуно обнажен
у овом тешком времену
испред моје ћелије стражар
се просто досађује
али његове очи
жаре као муње
напољу вјетар наставља
свој пут без мене
не не очекуј ме
ја не жудим за слободом
исувише сам преморен
да бих поново био ловљен

© by Miroslav B. Dušanić

субота, 6. фебруар 2010.

понедељак, 1. фебруар 2010.

Meta-fora


Puno je priča
kroz romančić
Pokretne slike
prolaze kroz uski stančić

Ode priča pokojnog lika
promaja prilično vuče

Papir svašta trpi
kada se u poznim godinama
dupe krpi
Biće još priča
a gde su junaci