понедељак, 19. децембар 2011.

Sigurno



sigurno
nema nista da ti kaže
toliko godina gažen
ostaje da te laže
i priča o prošlim vremenima
Atlantidi
novom dobu što samo tek nije

život pustinja očaj
i vrag s njima
koliko služitelja
lažnih proroka
poroka
otrovnih poljubaca
sve dozirano sa merom

nož se lako zabada
pogotovo kad se ljubi mrtav čovek
ratnik olovom isceđen
odmetnik od zemlje i ljudi
jedino Bog može da mu sudi
zato hita i pita
od kog se umire hica

posle svega
dušman klet je čovek
baš čovek
ili se barem posle bure rodio
a fukara ostaje
da broji novce
proklete novce
rad kojih mnogo čini
jer mladosti i sveže krvi koja struji
nema
demoni su zauzeti u pustinji
ni jednu stranicu iscepati neće
sigurno

четвртак, 1. децембар 2011.

Sa sobom



otišao sam
ima dana i godina
a ko ste vi
a ko sam ja
ja se pitam
uvek se pitam
iako mi se po glavi vrti milion činjenica
da li ste postavili sebi to pitanje
kada tako bezdušno mrzite

a ipak biće da su od vas ostala zgarista
jer šta moze ostati
iza mržnjom pokošene duše
dosta svojatanja i reči koje prave teskobu
neki ih kletvama zovu
meni je svejedno
taj osećaj ne gajim u sebi
a ideal rad koga me izgnaste
deobe i vreme potroše
reč ostaje da se prenosi od kolena do kolena
kao kakva zlica koja pokvari vrhunac svake radosti
a život bez radosti
hm tako brzi prelazak u okviru iste horizontale
iz raja u pakao

zar je nesvest u momentu vredna toga
no gordost je tu da kaže
nema greske
i proces teskobe
preznojavanja
mučkog udarca srca
ispadanja ociju za belilom pred njima
neprestano se vrte do iznemoglosti
i nema sećanja do narednog crnila
kada se žile zategnu i zalede
i opet ista procesija
iz ambisa u ambis
vreme trci
a tiha bolest muklo krije reči pokajanja

hiljadu je idola
mnogo više klanja
ratnici se vraćaju i slušaju glasne trgovce
ne znajući da prebijaju tuđ dug
i koliko puta treba da se kaže
ili se viče ili se laže
biće da je duboka tema
dok se ne pojavi ista šema
uvek ista šema
plana koji u propast zove

недеља, 27. новембар 2011.

Sizifove muke



ko upozna Hada
spreman je napustiti svet
on odvalači kada dođe vreme
i počinje ciklus semenki života
koje zlo proguta

zapisi se posvećuju Bogu
društvo je opterećeno smrću
tamo se živi u raskoši
univerzalna sila učvršćuje veru

onaj ko dobije nebo
postaje car
Haron kaže
prevešću ti dušu
ali ako duša nema talente
neće naći svoj mir

u malim škrinjama
sačuvane su kletve
Sizif je pokušavao da prevari smrt

субота, 22. октобар 2011.

Pustinjski plamen


neka reči putuju
neka šire plamen
iz pustinje si nikao
postao ugaoni kamen

pod zastavom slobode orila se pesma
pustinja je slobodna
bogata i svoja

ali reči pesme zasmetaše vragu
godine su išle
nađe svoju mazgu

tlo svojom krvlju si osvetio
majka primila te k sebi
i postade plamen

vetar s juga pesak raspiruje
žrtvu tvoju zna
zato reči putuju
zato šire plamen
Beduina što je negda bio kamen

петак, 14. октобар 2011.

Između senki


između senki posmatram
druga boja hrani site inkvizitore
između senki
po ko zna koji put ista priča
sa istim akterima
nekad vreme krije odgovore
između senki teško je
a i nema se vremena
um pomračen nemirom zbog mira
danas se neću moliti za Japan

pesma prilično škodi
pevao sam i dobio glogov kolac
ne zalazim u gružanski kraj
senke se guraju po lugovima
ostavljajući trag umesto pokoljenja
a ko zna zna
ima li razloga da između senki živim ja

понедељак, 10. октобар 2011.

Đavolova kći


gadiš mi se kao pojava
ne želim da čujem tvoj glas
i svaki pokusaj uzludan bio je
ginuo sam po ko zna koji put
ispadao budala
jer si me klala

večito jadikuješ nad sudbinom teškom
a u tišini
hiljadu demona i predloga
ulov je zagarantovan
ubijaš sebe
ubijaš druge
jer su ubijali tebe
sekli vene

znam da život ti vene
zato odlazim da nadjem bolji vrt
u ovoj oazi streljan sam mnoštvo puta
jer sam ti verovao
i pao
a tvoja je naravno poslednja
želis da me oslepiš i pustiš u svet
novac jedini gospodar
isplaticu dugove koje mi namećes
jeftino se prodaješ
i zbogom Osenijo prokleta
gradi svoj grad i visok zid
ako ga drugi već nisu napravili oko tebe

i dokona psuj i bacaj kletve
meni nije oprošteno i ne treba
ne tražim milostinju
od vernika koji veruje u samo svoju istinu

zbogom

среда, 21. септембар 2011.

Ne pitaj



hodajući spomenik na Bulevaru
blizak susret
mrtvački pogled
znam
videli su put od Slovenije do Metohije
i sve zbog komande
pravo u zenicu
rožnjača Arnautska je pukla
trobojka netaknuta
znam
poleteo bi kao Bihaćki aerodrom
znam
nisam te video
znam
koliko ima dotiranih drukara za 15 kvadrata
u kojima su hiljadama dugih godina

a kondomi
flaše
lubenice
ulošci sa krilcima i bez
lete kao pusti životi

pred oluju pucaju prozori
sve je po zakonu overeno regularno
topla voda
uzdasi
osmesi na hodniku i pitanje
napravi li ga komšija
a konoplja miluje nos
iz ko zna koje sobe

a ona
kroji čestitke i suši se od mržnje
greha,samoće
treba joj tišina
pesma Bafameta se čuje iznad
jeca i govori
ovako ne može više
sa kim započeti dan
a on žuri
da ga život ne zgazi
u pitanju je samo dobar odgovor
zato ne pitaj

среда, 31. август 2011.

Crna žena



crna žena je u snu posetila moj stan
tako kabasta
najavila je rđav dan

crna žena sa punog meseca je rodom
pomračinu njenu znadem
daje poklon bez posvete
još mi kaže
znam da laže
klevetnica pusta crna
ubija iz potaje

sakriveni tu snovi
starca
brucoša
dečaka
svoje nema tuđe krade
ma konjska je tu ergela

jutro dođe-beži sestro
jutro teško mene čeka
stan isprljan a ja mrtav
mrtva žena
mrtvo more
Bog visoko
najniža sam postao tačka
tačka sveta
tačka svetla
što u blatu čisti sebe
da očisti buđav stan

петак, 22. јул 2011.

XV




Soba
beskonačni redovi flaša
sanjali smo bolji svet
znali kako krenuti dalje
i terasa
mi grlimo grad
zidovi pukli davno
a žohari marširaju van

gledali smo avione
uz pivo pilotu nazdravljali
Zvezdara se kao i uvek kupala
pod tonama insekticida

ma znali smo kuda
al se lutalo
od sreće plakali smo tad
i puca eksploziv u zimu
ajde zbogom
gerila
šume
Smak

i ako mi zveri ne prekinu vrat
vratiću se na moj sprat
iznad prodanih kupljenih
špijuna
kurvi psihotičnih
umrlih i koji to nisu

odlazimo put vetra
iznad drveta koje prvo požuti u šumi
opservatorije
Dunava ili Avale

odlazimo da se sretnemo
u vizijama koje živimo
i govorim u ime svih
mada mrsko mi je
ali imam pravo
jer sanjari bili i ostali smo
leteć iznad vatrometa u svečanim noćima

среда, 8. јун 2011.

U tajnama je stvar


o ti ženo sto te jede vreme
putuješ povremeno
i znaš druga si
ali voliš biti zgažena
ko poslednja kučka
barem na tren

doćićeš kući
staviti na papir
on ima decu i živi u Londonu
a jedan od očeva će reći da

i ne govori o vremenima prošlim
to je duga priča
nevreme traje otkad oproštajno pismo stežeš
Bog je umro uzalud za te

o blažena moja
bilo čija
deliš se
pobačaj po ko zna koji put
možda ćeš roditi
i ubijati dete
jer nema oči ljubavi prve

уторак, 17. мај 2011.

Grad bez sna


čeljusti mrtvih ljudi kidaju se
glad u rodnoj mi mrtvaji
svaka zgrada kao bunker
prolazim kroz vatru
shvatam kako je pakao pusto mesto
i sve smrdi
ne nije smrad iz poljskih klozeta radničke kolonije
nema je već duže vreme
a jače smrdi

pogledi kupljeni na rasprodaji
neće krst hoće korist
a i kiša beži oko
malo može šta da spere

zakatančena fabrika cvili
jedino su psi sretni
a pruga je tu
legni radniče
tvoj grad je crven
dopuni kolorit
utopi se u boju
koju kurjaci jedino vide

vozovi su otišli
više ne prolaze
bombe su pale tačno gde treba
zarđali zupčanici su te ispratili

pucaj i odlazi ili beži
bolje je
neka bude ružan san
ne daj da ti slome krila
i piju iz putira tvoju krv
sa razbijenih humki u Šumaricama
na kojima brojke prekrajaju
skinuvši petokraku

понедељак, 2. мај 2011.

GIBANjE SVETLOSTI



u tami zarobljen grca
u radu je svetlost koja stiže
oči presušile gledati ne mogu
ali vide
on i dalje radi
u tamnici vlažnoj
gde se vrazi množe
i šapuću reči mržnje
što u smrt gone

tek iz vana čuje neku pesmu
i cvrkut ptica u dubini noći
tad se seti dana
pa još jače zid poćinje da grebe
ko Gavrilo urezuje reči

a Bog zna pa šalje
ptice i prolaznike
da pesmom sa hiljadu strana
daju njemu snage
iz ćelije izaći
u zagrljaj svetlosti novog dana


i dok trune zna
njegov plam bio mu je kam
sa svojim vojskama ubijao je često
hranio se patnjom
grcanjem čedomorke jadne
sad zna
patuljci iz ravnice
uništavahu mu ime jer im dade
i sa kamena odrod zelenaškog kota
latinske sluge satanskog smeha
a kao dete radovao se svima


bežao iz rođene zemlje
rečima hule pokude ispraćala ga na put
od tada voli puteve
neveste mu postaše
sa njima ljubav vodio je često
i sad u tamnici prolazi njima
pa mu osmeh vrate


drveni truli stub rušio je kuću
što je hteo sazidat u belome gradu
hiljadu crva ulazilo u nj
takvi su se pod kamenom belim
rušili u cugu

njiemu govorahu
o prokleta steno pretežak si za me
zato tako sijaš pogledom svojim
neću da se glačam
hoću da mi služiš
zato kamen padao je često
zbog stubova krhkih
kroz ambise plivao


to ga boli više i daje snage
krenuti u marš ka belome danu
umije se ponovo slobodom
beo kao golub
mudrošću zmije postavi granični kamen
probode ga mačem
i feniksa zapeva pesmu
u podnožju stega
što viori uprkos oluji
glasima zlobe

tvrđavu snažnu diže vera
Logos slobode

nema više pasa
demona što cvile
nemirnih noći

režeć međ sobom
ubijaju sebe
dok se seća tame
u svetlosti svojoj

четвртак, 14. април 2011.

Anatema


general sa tugom
u vinu žuč svoju ispija

gleda upropašten
kao da bi rekao
jedino Bog može da mi sudi

vraća flašu
i graviranu JNA čašu kelnerici
Varaždin je po ko zna koji put…
samo on to zna i odlazi

sudbina je udarila čekićem o astal
porota iz Bristola ćuti
a presuda se izriče svaki dan

понедељак, 4. април 2011.

ORAO


orao leti u smiraj nad šumom
da li je srećan
il mu je pogled glađu zamućen
a perije išibano olujama sija

i koga čeka
koga hrani
da li je meta
a visina je kurva
pogled miluje

u dubini crne jame
lazu oči slepca
grčem iz tame
ne moze skočit do nebesa
crni pogled
što mržnju hrani
nagovori

uze pušku te zapuca
uze pušku ubi sebe
a orao leti dalje
ne plaši ga predvečerje

четвртак, 31. март 2011.

Za buduća vremena



lebdeći kroz smiraj gledam
kako Zemlja i Sunce
mnoštvom svojim ljubav vode
već te vidim bela Danice
dok ognjena lopta horizontom šeta
noseći sa sobom neizvesnost

smejem se

koliko tokova
koliko sokova
prosvećujem se kroz nju
i ocile što vatre mi pale
u godini ovoj za buduća vremena

петак, 25. фебруар 2011.

BEOGRAD




noć nije usnula
krenuo sam na put van limita
ah te slatke Sfinge
bdijuć čuvaju tajne Beograda

u procepu
jecaji
osmesi
Pogledi
uzdasi
krv
ekstaza
sve je jedno savršeno

vatrometi
grad na dlanu
zavijanje pasa u dvorištu vile
smena u bolnici završena
umorni hirurzi
i prodavnice pogrebne opreme
svi smešteni tu negde
na istom mestu
na suprotnim polovima
i čujem plač
vapaj
smeh klinaca ispred dragstora
dok sam se vraćao tako slobodan
odlazio u hotel na raskršću
a drveće je izvlačilo Sunce iz horizonta
izustih Dobro jutro
dan je sve osvetio
dželate
trgovce
čuvare
pijane šofere
raspusne žene
što posle noćne trče ne legalan posao
studente gladne
preostale strance
beskućnike
izbeglice
vojnike što čvrsto drže bedem
čuvajuć gradilišta
i gledam dalje preživele
ranjene iz Zvezdarseke šume
i ošamućene pandure

svi su tu
vekovima prolaze
jedino si Ti besmrtan
grleći svojim rekama
dovoljno dubokim i nedokučivim

понедељак, 7. фебруар 2011.

Iz šume


osećaje moje o tmini vam zborim
u središtu šume iza mnogih leta
meseci u danima se njišu
u svetlosti mojoj san umilni zbori
kuda ići dalje
kuda iz gliba
možda preko bare
ili kao sejmen ratovati negde
to su moje tmine
te proklete čari
što iz šume cure

zlo oko
oko mene kulja
kuda ići o prokleta zemljo
kad bez tebe neću
a od tebe bežim
jer odrod grabi je od tebe
lobanje šuplje porazima slade sebe

o Gospode kuda ići dalje
kad mi glavu seku jer baš volim svoje
u plamenu što gori vezali su mene
da se njime umijem u sred rođenja
zaveta smene

kuda ići dalje nego u svoje grudi
i svojim glasom pomračinu cepam
očinjim vidom da joj vidim puta
da potmuli kicoš bude večni sluga

уторак, 18. јануар 2011.

Noć u Kikojevcu


noću
kada me pritisnu sve aždahe ovoga sveta
a pod lunom
utvare počnu plesati i dovikivati

kad pucketanja sitna tišinu paraju
i bude iz košmara
pogledam kroz prozor i kažem
gde si
hoćemo li porazgovarati kao ljudi
ili daj zube mi pokaži

a kad zora novi dan uvodi
shvatam
pa utvara je čovek pogleda crna
sa zlom što vri i truje ponajviše sebe

ajd na svoje mesto čuješ li me
osim škrbavih zuba drugo i nemaš ništa
ajd sad ne budi sebi žrtva
neznajući kako polako jedeš sebe noću u Kikojevcu

недеља, 9. јануар 2011.

Kabare



dobro veče
ja samo vaša senka
ono čega se bojite
večeras sam dobio inspiraciju
da vas jebem

dobro veče
sveće sijaju punim sjajem
znam
odluke su donete
vi klimate
a ipak sretno živite
oko vrata mnostvo luksuznih parfema
dobro je
postavljena je nova šema

a
šta je
pod velom noći dosli ste
ipak
nisu vas skroz ubili
niko vas nije video
hm
sigurni ste
ionako ljudi zbore luda je
reći ću vam govna ste

smejete se
da se rasteretite silovanja
a
ha ha ha ha ha ha

zašto se klanjate
još aplaudirate
zar nisam upravu
ispušili ste ga
pa
ajd kući koju otplaćujete
i vašim sinovima biće bolje
platili sve dugove
prodali drugove

ma znam
to je bila nužnost
splet okolnosti
i
uplatite grobno mesto ne vreme
parcela je mala
ali lokacija
pa to je mali raj
a kada umrete
voskari će krasti sveće
a i raskopaće vas posle nekog vremena
kada vas svi ožale
a duša
pa šta je to
realno
Bog je umro uzalud

a sada idite
ne morate mi se javiti
znam da ne smete

LAKU NOĆ