субота, 23. фебруар 2013.

Nestajući



goli grob kiša spira
na ravnici posađen
putem ka Temišvaru
jedna porodica zalazi
i nigde
dečijega glasa iz daljine

Bože
neko te je izostavio
ubio se
ubio
i tišina
oko povređenog naslednika krune
koji gleda
ne veruje šta se zbilo
za vreme egzila

komunizam
veriga i kuga
jašu
briju
kao vetar sa Karpata

iz Bosne dave se u blatu
umiru
plaču
sriču
o zavičaju
tu krst osta
i mesec na ruševinama peva
pucanj potmuo i tih

vide kockara
ali tad beše kasno
u partizanima se uči lekcija života
i ima ime

kuće puste plaču
prodaju se same
a otac laži
i dalje laže
to mu je zanimanje
i mnogo ih je manje ulovljenih
gordih
što Velesa slave
popunjavajući knjigu mrtvih
smradom svojim

to je jedino
goli kamen
bez imena i znaka
bez imena i znaka
bez imena i znaka
znaka

уторак, 19. фебруар 2013.

Ko ?!



trebam te
kroz usta izbacujem dah
i opet dah

osećam da se neko gnezdi
nad glavom lupa mi
ostavlja trag
prašina što muti pogled
kao da je hiljadu pušaka van

ko to sudi
sme da puca
keruše što služe
mehanizmu trulom
evnusi bez glasa
pogleda pokorna

ko to sudi bez tebe Bože
koliko je dugačka ulica bola
koliko bičeva po meni puca
koliko krvi treba da se cedi
pa da me raspnu naopako
i da vazduh paraju
prazno drskim glasom

ko to priča energijo sveta
imenuje tvoje etre
daj života
da uzlete
Tvojom dobrotom razbiju
otrovne zube što pogane rane

Bože
pomiluj me Tvojom rukom pravde
useli se u hram
a ime mi znaš

trebam te

недеља, 17. фебруар 2013.

Rinasce piu gloriosa



ja sam samo neko
što hodi kroz pustinju
noseći skelet svoj
dok ne svane dan

poklon Suncu
dovoljno je maka izgorelo
snovi gore
film se odmotava
znoj kupa čelo
ovo nisam ja
a ti zalži još
kao kraljica ove noći

ne plači
moje ime nije strah
ma koliko vatren bio
ma kakvu ti krunu dao
samo založi
da procesija traje

a ti se spremi
pokloni se Veneri
toliko toga u meni ključa
otvori mi oči