субота, 19. јун 2010.

Plava voda


Koliko smo dna prelistali
i isplivali iz mnogo slika
O predivna ženo

Kroz vene nam teče ista krv
spremna da se meša
u toj buri dopunjavanja suprotnosti

Voda je plava
oči su plave
ogledalo naše

Kako se smeješ
lepoto kamena
lepoto gore
lepoto života

Zemlja je pukla i iznedrila vodu
Vodu koja nas spaja u čistoti
a vino nas krepi

четвртак, 10. јун 2010.

Dan pobede


Hodiš između zgrada
koje su pacovi napustili vešto
Čuje se huk i lomljava
Predeo podseća
da smo se davno borili skupa
noseć u sebi zvezdu

Mnoge je pojela gnjila močvara
Da li je htela
Da li je htela

Neki su odleteli
odela promenili
na novi kolosek prestrojili

Kuda ide voz
Kompozicija je postala preteška
možda će mašinovođa okrenuti na granici
desilo se već
Peške je sigurnije možda
koliko košta da košta
stižeš na odrednicu da se vratiš jednog dana

A ruševine će zjapiti
na vreme su napuštene
Neko ih je branio
Poginuo

Tlo je sprženo
Ravnica je tvoja i granice nema
koju je davno stavio neko

Opet smo skupa svi
a gde su zli
a gde su zli
Možda se priča u krug vrti
jer posle života ko se boji smrti

9.5.2010.

недеља, 6. јун 2010.

***


Vidim preživele
Trebalo je da duže traje
Vladaju
pomeraju ih

Čujem tu magičnu reč
Mat

Hrabrost je pojela seda brada
što obrasta usta
Uvek se nađe nova žrtva

Smeju se
potpisuju dekret s toliko volje

среда, 2. јун 2010.

Igre na granici


Godinama si ubijan
usled negacije i nepoznavanja

Ne pratiš dane
za crvenu će svako biti zadovoljen

Neka ti proradi u srcu
i znam da znaš

Lepo je ipak biti lud
u igrama na granici
koje se stalno pomeraju

уторак, 1. јун 2010.

Konspiracija


Prakljača na grobu
Imao se jašta rodit vele
da zivot provede u brigama

Prah u kibli trešti kipti
ta poslednja kap zatvorenog kruga

Prakljače prakljače
a šta se ispod krsta krije
i gnjilog osmeha
dok izjavljuje saučešće
Čivutska se kljova smeje

Baš ta senka što se igra
što joj dato zemljom šetat
do te kuće na kamenu
pored koje mora skretat