среда, 26. новембар 2008.

OTADžBINA


Osećaš li kako k tebi putuju
Kožu tope
Miran si
Uživaš u ukusima

Lenjost pali polja
Krade ljiljane
Oduzima mora
Vidik kazuje
Želiš udar na tvoju kapiju

Zastave pale
Pod kojim krovom će ti deca leći
Da l će za tvoje ime znati
Il će svet lagati
čisteć tuđa strvišta

Ne pljuj na zavet
Deca svojoj majci hoće
Očisti bokal
osetićeš vodu sa izvora živa
Iza horizonta u vatri zemlja peva
Uhvati se u kolo

Biće velika i cela
Otadžbina iznad svega

o Jovandanu

7.7.2007.

RASTANAK


Park otopljenih bista
Nismo bili spremni
U hod produžili smo

Ram si slike prizora spaljivanja
Usta
tvojom krvlju ispraću
Ime
nezaslžuješ
S prezirom gledaš tron

Sam sa zmijom i orlom
Vetar me išiba

Robu sam tajnu dao
Umalo kralj nije postao.
Saseće ga njegov mač
Žezlo zaslugu čeka
Ne plaši ga dečiji plač

Park otopljenih bista
Nismo bili spremni
Kao da je bio Veliki petak
U hod produžili smo

петак, 21. новембар 2008.

PUT ZA ŠAMBALU III


Putujemo
ka zemlji pod glečerom
Prostori se otvaraju od milja
Koliko smo presli
vazno nije
Vremena nema

Ispred mene
piramide
krajputaši
Put ih je vodio
na tvoje nepresušno
večno veselje

Pomorci
Planinari
Kosmonauti
Izgnanaici
Ratnici
u tebe ulaze
eksplozija i rođenje
Zemlja je pustinja
koju su opoganili stari

Oh
Otvori vrata
Okupan cu ulaziti kao uvek
Dala si hod po prostorima
da osetim dah
tek rođene zemlje
iz koje trudovima izađoh

Rodih se
kroz tebe
u tebi
i opet novo rodim
Ah
Revolucija

Devica
njene nepresušne grudi
Vrata se otvoriše
Ime moje
hajde sada uđi
Talasi deteta
ukus krvi
nova bura
peva uzda
blista kruna
leti
grli
hvata zmiju više vrata
san i java
nigde kraja
Izdah
put do obećanog raja
Zvezda

MARŠ ILI VALCER


Sa bedema
podno Viktora
Pokazivao sam ti
kako se carstvo širilo

Moj pokret
tvoj pokret
Krug

Bitke oko nas
oružije sve bolje
osetismo miris prašine
Oh
Koliko krvi
SVETA ZEMLjO
U ljubavnom zanosu
zahvalni smo mi

Udišemo prašinu
Baruta
Uranijuma
U ljubavi našoj
nesta hiljadu rana
Kula je večeras
poslednje uporište

Čuju se pozivi
nove kompozicije
Spremni vozovi
put je dalek


O draga
ponovo novi rat

Viktor stajati mora
da ne korača tuđi at
Pribi se uz mene
neću valcer
hoću marš

Zato voli ratnika svoga
da u jačini našoj
prašina se slegne

Uz muziku tuđu
igrati ne želim
Sta nam se nudi
Valcer
Mars je sveta igra podnebesja

Pogledi plešu
kroz unuke
naših unuka
U rukama drzimo
Sablju
Dvor
U telima ljiljan cveta
Lopovi žive dok dišu
izgubljeni u valceru

БОСНА


У све сумња
са три крака звезда
Болестан сан
на плодном тлу

Пуцањ буди
свако хоће
зора руди

Троугао сваком смета
Богу мио
злом је мета

Ко ће круну нисит опет
Да ли Исток или Запад
Нико од њих видео није
нико не зна шта је напад

Види види
После пуцња крме скичи
Фединанд је брав мио
крв му узе јер је не зна

У зеленилу стећци стоје
земља крије драгуљ мио
Осмех зрачи
свесно живи мимо мрака

Србу корен
огњен пали
У истини путем среће
бити једно
са новим даном

среда, 22. октобар 2008.

KATARZA


Prvi dan olobođen od laži
Iz praha dvorove stvori
U trpljenju smernošću kupim lovorove grane

Idem
da dostojno jedem
Samo se jednom pada
Uzrasta ko krošnja
što hvata kapi kiše
Lepota duge,podseća na datu reč
Da korenje ostne čisto
za naredna pokoljenja

Da smelo i svesno
U slobodi svojoj
Hode po zemlji
što nečistim ukaljana beše
Reka svojim tokom ide
Kroz vreme u večnost
sa pravdom ne trune

уторак, 21. октобар 2008.

VREME ŽIGA


Rečnik budućih poznatih reči
Pismena ludila
izuzusti genije iz potaje
Da li će naša nedostojna grla
moći da iskažu to
Umorno breme peva

Čujmo ono što su samrtnici govorili
Prepustimo se letu
Iz knjige oseti miris prohujalih vekova
Žutina podseća na ciklus
Plešimo
ako znamo
Za obed bolji
dok se izvodi obred

Oh
Jačina glasa
kičmu mi zatalasa
Osmeh ili podstrek
krvavo korenje osećaju deca
Roditelji im jedoše
a ne znaše

Sunce sobom proleće donosi
Sok počinje da vri
mimo vremena žiga