петак, 24. децембар 2010.

Obraćanje vuku



o gorski vuče tebi se obraćam
baš tebi što me spusti u ovu šumu
sa očima plavim
kako bi prepoznao sebe
zemlju
novu zemlju
u kojoj lome krila
a iz daljine odakle stižeš
šalju mi maglu

o svačemu ću ti pričati
o odrastanju
letu ka novom svetu
padu
saznanju
ognju
ustajanju
baš pred novu zoru

o gorski vuče pogled ti je svetao
i dušu mi citaš dok necujno hodiš
tiho govoris
šta je bilo i bice…..
otvaram ti srce svoje
da sa tobom krenem u prostore nove
dok ne ispustim dah

недеља, 12. децембар 2010.

Edip


kažeš da si zvezda
što sa zornjačom dan nosi
kažeš da si prvi
obasipajući poljubcima mržnje
sa svima si bio
po ramenu poslednji udarao
osmehom gnjide u bezdan gurao

govorio da znaš
smejao se detetu što iz čoveka peva
tada si pao u zagrljaj babe
čijim dojkama se slade mnogi tvoji
a sa njima piješ dočekuješ zore
ti jedini znaš

o neplodni okote tuđega pogleda
mešavino mnogih pao si od reda
busnjem u grudi

nemile ti bile pobede
a poraze braće u sevdahu zalivaš
sa vinom
neznajući za krv

ogledalo svoje u besu lomiš
jer sebe posmatrao si sa neba
bacajući senku u poglede svoje

u vlasti si majke
i voliš sve što voli ona
biti kurva gazdarica prva
ti si svoje znao te ukloni brata

kako svećnjak u blatu sijati može
kome svetlost da preneseš dalje
samica tvoja jedina je kazna
samica tvoja u večnosti kazna