петак, 25. април 2008.

KREACIJA

Da li ti smetam
Mnoge su pesme nastale tako
Iz plača u osmeh
dok nemir ojača
Zategnutu strunu pusti
Počne da ruši
Ne volim te više
Odoh svojoj kući
S tminom plesat do krajnjih granica
Lebdit užitku krajnjeg zanosa
Kroz eone vile što nedostojnog slede
kroz oči vode da oslobode

KAPIJA


Božanska kapija se otvori.
Bila si dar.
Tako sama,
mislila si da je kraj.

Neostaj na pola puta,
do kraja je veži.
Naoštrila si turpiju?
Izazivaš mi refleks.
Orjent vodi.
Plačeš plave suze...
Diže kad osetiš bezdan.

Ah!
Rođenje.
Peva raj.
Učini mi to.
Stavio sam čađave naočare,
da te bolje vidim.

Gnev iza tebe,
Dok putuješ kroz strip.
Prepusti se!
Ne stoj k’o kip...

Igraj oko venca.
Večeras sam jedini gost?
Bezobrazluk prekida post.
Jede te jedan dečko?
Što na to tvoj tatu kaže?
Perjanici stoje oko tvoje vaze...

MASTILO


Mastilo zri,
a laju psi.
U njemu ja i ti.

Tvorimo zapis za nas.
Stvarao se mnogo,mnogo puta.
Zagrljeni tako čekamo nova jutra.

Ništa novo,
Al sreća nas umi.
Baklja naša večnu tajnu ubi.

Laju psi,
Videli nsu!
Nedajmo zapis.
Nek laju večno!

Sa krvlju iznojem ljubav se kupi.
Mesec u uzdahu.
Tvrđava u tvrđavi.
U velikom bolu se zaslužuje.
Da otvori prozore,
Krenut hodnicima u vekove nove.

PUT


Dečija krv nije dovoljna
Bila si saputnica
Okovana zidinama
zarobljena u dolini
Tatu kuje kalup za žigosanje
dok kućnog ljubimca vuče za sobom
Teg ga veže
Tvoj hod sa njim
pomeraš se sve teže i teže

Na ušću je Vavilon
Hoćeš da te vodim
Po hodnicima
putujmo
od Dardanije do Kalemegdana

Moja snaga u tebi utemeljenja nema
Uz nas su produbljeni Bogovi
što im u transu poruku šaljemo
Tren koji upija čitavu večnost

U predvorju čuh vapaj
O,Sveta Gospe spasi me
Videh talog međ zidinama u dolini
Beži da ne izgoriš
Novog ne možeš da stvoriš

LUCIJA


Pohota silinom oblina trza.
Mirnoćom krećem.
S novim susretom,
zagrljeni tvorbom novog.

Struna u tebi peva.
O liticu stene kanjona udari grom!
Voda se proli,
silinom svojom da ugasi magmu.

O,Lucija!
Zadrži dah,
dok se penjem uz tebe.
Dvorovi tvoji,
silina!
Ah!
Sreća se topi,
Kakva milina.

Širimo naše carstvo,
Pogledom s tvrđave.
Elixir darivan u extazi.
Korakom silnim,
Po zvezdanoj stazi.

четвртак, 24. април 2008.

IZGNANIK


Jutro nam govori o zlu što noc učini
Grize li te savest
Il je noć sećanje pojela

Čovek hoda sam
prokleta šuma u izgnanstvo ga posla
Čovek hoda sam
smeje mu se drveće koje iza njega osta
Čovek hoda sam
jer za sumu ne postoji jutro
ona svojim lisćem pravi noc

Jutro će doci
i pripovedati o izgnaniku
koji je živeo svoj san.
Koga noć nije pojela
U mnoga srca on će uneti dan

ČAJ


Pijemo čaj
Posmatraju nas sa šoljicom u ruci
Radnici,robovlasnici,blizanci.
Otvarajuć svoju istinu,
tek ponekom.

Ti i ja lebdimo,
proširujuć naše carstvo.
Ovo je jedinstven trenutak.
Za incest nema mesta.

S’ gutljajem,
nek aroma oslobodi tvar.
Prikaze iz tvog komšiluka nisu košmar.
Plešeš sa dimom,
ovde sam da kažem-nije kraj!

Pijemo čaj.
Oni oko nas.
Ti i ja ćemo,
u trenu,
u letu,
zauvek piti čaj.

SAMA


Iz devojčice arsen se smeje.
Leševi mrtvih dečaka,
njeno jedino društvo.

Proleće opija.
To je leptirov poslednji let.
Svetlo će doći kasnije tek.

Dama neznade da to nije hram saznanja.
Latif agi dušu je dala,
kog’ u tmini čeka sama.

On put putuje do svojih Šeherezada.
Noć pade i vide zvezdu,
al’ to ne bi obličje gospodara njenog.*

Zbog arsena duše je krala.
Doći će,
doći Latif aga.

3.4.2007. a.D

ŽETVA


Na ivici stojim da vidim horizont,
za sledeću berbu na istom polju,
sa stubom hrama mog.

Uspravno stojte!
Vi pogleda plava,
dok letim iznad masiva tog.

U kolo se hvatam,
da sačuvam korenje stabla mog.
Čuje se pesma jaka k’o grom:
zgazit nas niko ne moze,
gde je sloga tu je i Bog!

Na ivici stojim da vidim horizont!
Sunce će zreo plod dati,
sa stubom hrama mog.

ZELENO


Zeleno.
O, zeleno!
Isprlja te smeša iskidanih istina.
Kako smiruješ, a lažeš.
Kako hraniš i spaljuješ.

Video sam anđela,
kako ga zeleni pakao uvlači rođenjem.
Devojčica za majčinstvom žudi,
zeleni kvasac u krdu bubri.

Gledam joj lice.
Mesec i zvezda se jure!
Miris i čistota,
natpis na zidu masnom zelenom prebojen.

Otvaraš usta.
Teraš krdo divljih svinja,
od kojih ostaju tragovi njihovih rila.

Golube ne leti,
da te letećim pacovom ne bi zvali!
Ionako je bolesti isuviše,
na ovom svetu trulom.
Gde je anđeo s’ trubom?

Što se u vodu ne potopis,
da opereš zelenu temperu?
Zagrli me, o zagrli!
Oseticeš tajnu večeru.

SJAJ U NOĆI


Zagrljeni u svetlu noći.
Otvara se put do Bilećkog krasa.
Letnje milovanje.
Jabuke do zrenja vode.
Truliće,ako voz prazan ode.
Biseri iz tvojih usta zrače,
kroz pesmu u vrtlogu s legijama strasti.
Nove simbole po belom dunjluku kače.

Nema bola.
Od sreće u večnost novo biće šalje.
Hoćemo!
Ide se dalje!

Ulazak.
Dubina predvorja.
Ponos ja sve veći.
Pesma sa tvojih usta.
Cinober svuda po meni.
Draga,prepusti se!
Dok me gledaš tako čisto,
razapinjem te na žrtvenik svoj.

Diši duboko!
Nek nam pogledi plešu.
Za novu smešu!
Pesma se čuje,
dok cedimo mlazeve sreće.
Iz dudine se čuje grom.
Osvtljen Bilećki kras!
Preneta poruka,
Za novi spas!

UZMI ME


Uzmi me svojom zorom,
želim hodati tvojom gorom.
Tvoj osmeh je anđela sjaj.
Otvri se nebo,
Pustice u naša tela maj.

Stoj! Ništa ne trazi!
Slušaj svoje unutrašnje draži.
Grad skida sve vrste...
Svaka bolest u tebi ima leka.

Život sagoreva!
Mrak oslobađa.
Majka u tebi daruje exploziju.
Prozirna jezera oči tvoje!
Rumen obraz,
pogled zmijski,plav.
Bog kroz tebe pesmu o krasu poje!

Daleko je polet.
Tuđa parada,
tuđa sablja.
Doćemo,
al nikad ko ranije!

PUT ZA ŠAMBALU


Gde su Sodoma i Gomora?
Rade da u ljdskim dšama ne bi cvale tamnice.
Nesmeju se ni jednom eseju.
Mozda će dečak na njenom krevetu izgubiti ključ?
Da nestvori Lilit,
Progoniće ga mit?

Krv u kadi, njih troje leze,
gledaju svoje smežurane ruke.
Pitaju Boga za budućnost,
traze zrtvovati svoja mlada tela.

Voda nas spaja.
To je lek za lak.
Hoćeš da ti placibo lako ili teško padne?

Sve sam prošao,
kud’ sam došao svestan nisam.
Vidim Danicu na zastavi,
u njoj je vuk.

Ujelo me uživanje.
Izvadicu luk.
Pustiti strelu da svome jatu leti.
Film za Šambalu se mota.
Mladi su,a žele ...
Zašto da je pustim?
Hoćeš li popraviti svoje osobine?
Privlače te sve krivine?

Krv u kadi,njih troje lete.
Gledaju svoja obezglavljena tela.
Oprali su svoje okrvavljene ruke.