среда, 26. децембар 2012.

Igra



iz trenutka
u trenutak
igra svestlosti
kroz oblake
uvek govori
svakome ko vidi i spoznaje
tajnu geneze

субота, 22. децембар 2012.

Možda




u noći grede škripe
konop vuče
tišina puna demona što skiče
povlače brašnjavo klatno

kako škripi
o kako škripi

da li su zubi ili greda
beli prah
leto izmrvljeno žrvnjem sudbine
hrani trošne živote
uplašene od zimskog biča

žile se stežu
vreme seče
život pršti na sve strane
o gordosti što možeš sve u trenu
prizvala si obrezane žene
Lilit što su palile svetlo u noći

obeležene majke
prve su
prve su
prve su
u redovima ubica
a to sam bio ja

rekoh
hajmo ubijati
hajmo graditi
hajmo rađati
zalivati
vile biće mirne

ne plačem
samo radim
vezujem omču mornarskim čvorom
ja sam poslednji pomorac
daj da ti ljubim vrat
i pustim te u večnost
kroz krug olujnog mornara

psalmi
čuju se psalmi
čuješ li
to te jedino mogu pitati u belilu
slušaj dok me čuješ
slušaj kretanje
jedan
dva
tri

šta to škripi
šta to peni
izgubljeno more za tebe i mene
možda

недеља, 25. новембар 2012.

Nesvesna



kao da sa tobom nisam bio
kao da snove nisam snio
a decu sam plavu gledao
kako grade kule za oblak onaj
tako
baš tako daleko
umrla ti si

lome se zubi
grebe se lice
kosa leti po rukama starca
to je tuga
večito druga
znam
to je tuga

nikada nisi priznala drugom
nikada nisi priznala sebi
ubijaš oko živiš za sebe
ubijaš oko živiš za njega
i sve kroz njega zavet je tvoj
krvlju zaliven iz srca prepuklog

niko te takvu voleti neće
moj oprost i očaj daju ti snage
moj oprost i očaj daju ti hrane

kuda ideš svesna nisi
ubijena si svesna nisi
svesna nisi
niko te takvu voleti neće

недеља, 30. септембар 2012.

Posle



oprala si me
prste pružala
ležala
mnogo htela u dane žetve
seme
poslednji minut i crvenilo je tu
volim te opaka nevesto
osenijo što lutaš poljima
ti što skupljaš imena lica
dođi vragu svome

krv teče po dlanovima
poslednji trenutak zrenja
o napoj me
znaš kako
tako slobodno
dok morfijum sipaš mi u vene
ja ih neću seći

sveta kurvo ja ne bežim
plod zreo daćeš meni
a ponornica zna
svako svoje
nema bola
u ekstazi sreća
i čemu osmeh
pečata sudbine na ulazu u tebe

o zeleno
pusta i žuta su polja osušena
posle letnje vreve

понедељак, 13. август 2012.

Laura



pokidane latice u proleću ranom
čahura sa rezovima
raste mami truje
pod neletima
tihi zvuci sa vazduhom se mešaju

o Laura vetre
što sa Juga dolaziš
i ružičastim pipcima u crvenilo uvlačiš
ostavljajući suvenire
zaboravljene predmete patuljaka
što istaču patnju posle interventne
praveći dželata

ispred ulaza pord bezdana
vrag stoji kupeći duše
što uzdignute padaju na dno
od kada si prokrvarila
jedan je od svedoka stradanja
i pre tetovaže smejao se tu

dao ti je laž i opijum
da ne osetiš gomilu vojske
koja cedi čir
praveći uvek nove rezove na čahuri cveta
koji guli kamen
što puca i zaliva
čeljusti zveri

четвртак, 2. август 2012.

Žongliranje



žongliraj dušom
te bezverne žene
što za sebe traži osmeh
jer joj život vene

pokrivena senkom
pogledom što skriva
neumilne scene

sa koliko stranaca
čuvara što motre
na bestidna tela
lutaka što se tope

uvek ista pesma
o nesretnom životu
i uprkos svemu razvija se priča
što prodaje sebe

žongliraj dušom
te bezverne žene

четвртак, 3. мај 2012.

Pismo iz manastira


kaluđer sam
odežda mi crna košulja
zmija na glavi ocrtava trag
beonjače crvene od noći besanih
priče i prikaze po vazduhu me prate
klevete i uzvike plavetnilom gledam
prazne reči iz mrtvih usta
imena razna iza mene plove

zašto vičeš ti prokleta dušo
znaj zgrabiće te vuci
što na komad dele
i dušu i telo

kaluđer sam
hodim po pustinji tvojoj
jer me stalno zoveš
da obiđem ambis
ogledalom pokažem ti ime
jer suze svoje zaboravljaš često

i nije me bilo dosta dosta dana
pitao si se
ali nisi smeo
manastir tražio si smešno
pitao prazno
teturao se ko slepac
u slobodi svojoj

bojao se Boga
a manastira nema
hm nije ti se dalo
no dolazim opet u krajeve tvoje
spremi se i ne čekaj
ne pišem ti džaba

среда, 18. април 2012.

Drač


došao sam do mora
voda izvlači svu zemlju osvećenu
i krv istočenu
neka čisti talasima
neka peva šumom
miliona vojnika koji plutaju

vredelo je ići dalje
i opet bi krenuo
ka suncu koje peva
miluje rane
otvara oči
a laž pišti između prstiju sa nogu
i smrdi ko vrag
iz čizama raspadnutih

more
prozori su otvoreni
vazduh i galebovi
brodovi i nove zastave
putevi i hramovi
izgoreli
srušeni
spaljeni
svi su tu
sveštenik u katakombi
šumski čovek što trči ka Bogu
lopov što se prži u napunjenoj luli
opijen grehom rida i mrzi sve oko sebe
prodao je

a duge su kolone ljudi iz zemalja zanih i neznanih
tu su i oni koji su ih zaboravili
radnici na berzi što su dane izbrojali
a grafikon
ništa u zavisnosti od vremena prošlog
zabo sam koplje na pešcanoj plaži
krvarim i dalje
jer znam

петак, 16. март 2012.

Moj brat krstaču nosi


moj brat krstaču nosi
kolona se kreće mrtva hladna
ona jeca kao svaka druga zena
okovana bagremom neosušenim

štakori sa svih strana su se slili
vrag pali
vrag daje kada uzima
veseli pir pred ispraćaj

nesane noći skitnice pozvaše
gori svetlo u kuci
odžak je drži
odasvud se puši
palili su mnogi

ona vrišti
barijera neće da je pusti
sažaljenje uz smeh da lakše bude
nek se duša odmori

vrata raja ćute
slike idu
slike plešu
ma sve k vragu ide
koje sledeci
baca se kocka
biće skupa
tužnog skupa
a moj brat krstaču nosi

недеља, 4. март 2012.

Sveta ruka


ova sveta ruka ovo je podelila
ova sveta ruka ovo skida
ova sveta ruka ne maši

bio je kao Isus
posle se ošišao i postao đavo
poslan je u ovaj kraj da održi balans

sveta ruka je izmerila jednom
ukus trave koja gori

понедељак, 6. фебруар 2012.

Samo ona


ona nema čulnu moć
nigde ne ide
posle nje mogu reci upomoć
ona
rumena seljanka u crnom
za se samo zna
ona zna
pozivi nakon decenije

ona mrzi
gasi luč
pije krv
ona
matica bez ljubavi
odani trutovi
grad izlivaju
teskoba posle poziva
ona je znala
ukrali joj
ona je krala
nešto dala

kaže nema šanse
njeno mesto i ljudi
šume i potoci
na mesima gde se gospa javlja
ona i običaji
ona lola
igra bezbroj kola
mota mota mota
osvojiti mora skota
o kako mota
mora da je skotna
nešto joj treba
zato vreba
pokazuje zube
sikće kao ljuta guja

ona
škrinje otvara
ona misli
voli decu
mrzi da ih rađa
ne voli reći
ne voli ili voli
do sledećeg jutra
ona odlazi u market
pita zar neces ti
ona ima pogled sa svoje verande

u stanu zarobljeni jauci
uništeni jastuci
stan bez pločice
nova je skroz
stavlja šal preko nosa
pleše sa pogledima
ona
kubori sa godinama
odletela sa godinama
ona uvek je ista
ma jedinstvena plodna
ona
samo ona

субота, 4. фебруар 2012.

Konstantinopolj



najlepši zalazak meseca posle burne noći videćeš
kada se svi valovi i vetrovi raziđu
zar te pustinja nije naučila lutalice
beskućniče

sejao si bezakonje
pljunuo na proroka
za rad devica i vina
koja krv ne opija

hladan je vazuh
ne usuđuj se poći
more zna
kako su plamene zastave
isprćale nevoljnike

pomračenje i Maj se pamte
a ja sam svet
svet je moj
i Kontantinopolj u Njemu

понедељак, 16. јануар 2012.

Venera



gledam te Venero
o nedokučiva zvezdo
Ti cvetaš i guliš kamen
što pucati počinje
zalivajući čeljusti životinje

udri mačem što priziva
raspevanu noć
o mila
uzvikni sad
da te čujem golu