недеља, 28. децембар 2014.
Troje
Troje
zaboravljam
zapisujem
kritičko mišljenje vredi isticati
ali ne frkventno
ja odjebem
kada trebam da molim
ne mogu da pustim
lepe mi se prsti
vodim računa o tuđim osećanjima
mora malo
to kažeš kad otpisuješ
M.A.M.
Uglješa
crni
tražio si
dobio si
i šta bi
tvoja priča o rokenrolu
i ko je dušu prodao
i hvališ
vadiš sebe
beliš zub
po ko zna koji put
za našu decu
lažeš
moliš
na koncu izdaješ
na koncu
uniforme dve
Josip Broz
jedini je otac tvoj
i ime
zgazio si ime
pred imenom slova
i rodnog mesta pećina
da se kriješ
samog sebe biješ
i opet
za nasu decu
uniforme oblačiš
sa ružom
po ko zna koji put poraz
a fotelja
miluje bez kičme leđa
a deca
rekao bi deca
zgazila su bajonete
i otišla
i pamte
tvoje ime
Uglješa
среда, 26. новембар 2014.
Na Carigradskom drumu
sa koje strane da te vidim
slike idu
u kapi se tope
vetar duva
šumu budi
sećanja sećanja
od kojih se ludi
prvo žuto drvo pored građevine
i pola grada države
žalosna vrba zec i mačka
miris granja i imela
harmonija laži
iluzija
skoka pucnja
raseljavanja
i opet tu
svako svojim sećanjima
na zajedničkoj večeri
kako kome dođe
verujem u to
verujem
e ti kocko
svako te je gledao
svako rezao i ostao
nema mesta znam
raskršće je veliko
kojoj ni aukcija
ne može ništa
poput laguma koji lutaju
i pričaju priču sa početkom
eheheheeeeeeee
ma bilo kako bilo
u novom ruhu vidimo se
baš tu
na Carigradskom drumu
недеља, 26. октобар 2014.
Pop Uglješa i kovač koji nije hteo
videh onu granicu daleku
videh beleg
i sve što je u blesku
u trenutku promeni se sve
a uzori ko kipovi zjape
krvi hoće žrtve moje jadne
krvi hoće ujedaju vešto
da ih priznam kao veštastveno nešto
sečem sebe krvarim na mesto
u tačno vreme
kad sruši se gromada
nožem gladim trulo očajanje
nožem gladim a sečica seva
dođe vreme milo milovanje
a reč data potpisana krvlju
ma ja ne dam ni dušu ni telo
ne dam
ne dam
veličam delo
rata žrtve pale nisu male
al po njima koračaju gnjide
rad ramenog veza generala
trbušinom svojom se kikoću
kupljeni na silu i malo
poput biča udaraju jako
decu kolju ratnih veterana
krkanluku tome nema kraja
mitar glača slobodnog vajara
izvajati mu svet po meri treba
tako slobodno
a kupljeno džaba
zaborav je mila majka novog znanja
pa usmrti najboljeg drugara
varaka ima i vreme i mesto
šumom šumi
putevima zidovima nešto
to su živi postradali časno
pitaju za sram dovoljno glasno
gde je snaga izgubljenog mira
ponos tuđi u haljine tajne
sagnut bedan
ne ljubi iz hira
a demoni sevaju iz noći
sve si dao sada sa nama pođi
sad se topis ko prase pred klanje
set se bolan reči POKAJANjE
субота, 13. септембар 2014.
Ugrinovačka
posle svega
šetam i šetam
ćutim i gledam
taj drvored
ulica dugačka
crkva je pored
pomenem drage
krenem
gljive su gnjile
obuhvataju zemlju
lepe se za sve
vire iz hangara
ložeći knjige
bledo gledaju
šetam ka reci
poslednjoj ruti
u more narasta
uzimam vazduh
bacam se tamo
pravo na vreme
pre potopa
ostaće ljudi
bez mez mulja i grča
šansa za novi svet
zaronio duboko
totalno visoko
vera pokreće sve
rekao Amin
krenuo dalje
ožiljak je sećanje
i posle svega
hodam i gledam
slike su impresije
недеља, 31. август 2014.
Nova vojska
понедељак, 7. јул 2014.
Mojem didu
pozdravili su te tvoji
otišao si
jedan manje
što je raspinjao hulio i pljuvao
a najbliži ko najdrži
po svetu ko čergari
iz kuće na raskrsnici
i sve je tajno
ništa nije bilo
ni ubistvo
a sve izlazi
kao krv žrtvenog belog petla
i sihir islamićanina manitog
i puca osmeh ubice tvoga
na svečanom ručku
u radničkom restoranu
baš kada je tetka
probala da padne u nesvest
zbog tebe što si mrzeo
one koji su ti nad glavom zapevali
rođen na slavu
slavio si slike
a sada minut ćutanja
uz cim rakije
za pokojnog partizana
koji loš nije bio
kad je lepo vreme
понедељак, 16. јун 2014.
Burleska o Grku
setih se tvoje bipolarnosti
i svakog dana sa novim licem
jebi ga
sjebala te prestupna godina
samo za jedan dan
toliko jasno da ne treba da ti kažem ko si
najbolje znaš
dok spremaš porciju smrti
ti lebdiš
a pakao sam po sebi dođe
uvek isti ritual
cikična priča u krugu zazvanog
ni volje ni snage
zarobljen u gradu
izbeglica izjelica i ubica
daleko od svoje obale
znam
debelo si zasrao
ko nožem majku
sam krvari
slučajno se seče
i kulira sa tri kraka
sa mirisom vražjeg dima
u toj sobi i teskobi
svaki poziv
Božja kazna
plemić nema znak moci
sujeta je crna rupa
iz korena u sumraku
sve baš čupa
sve baš čupa
prodješ pored
vidiš rupa
samo tako
to je sutra
четвртак, 1. мај 2014.
Dva slepa miša
субота, 26. април 2014.
Između odgovora
da
bilo bi sjajno
u našem mestu
posmatrati te kuće
koje u mraku
koje u tišini
svetle
gledajući ka horizontu
sa moje terase
zamišljam još jedno svetlo
trenutak inspiracije
koji se retko pruža
kao posle kiše
otvorena ruža
i ulazak tako nem
da tišinu ne para
razuzdanim umom
da li ćeš doći
ili ćete neko svojim pogledom krasti
znam
negde između odgovora
leži pitanje
недеља, 2. фебруар 2014.
Hoću sebi da se vratim za nas
koplje nisam bacio
samo sam pesmu pevao
hocu sebi da se vratim
za nas
i preslišavam sebe
da li sam mogao
veruj mi
moralo je tako biti
nisam grub
čuo se ipak samo pucanj
to je princip
a tebe volim
zato imaj hrabrosti
na svetu ne postoje duplikati
treba li reći
vremenu nisu potrebni falsifikati
kaži
i baci mi se
baš kao tog avgustovskog dana
kada smo zajedno ubili nevremena
u to verujem
vreme nije potrebno
vala baš
Пријавите се на:
Постови (Atom)