понедељак, 6. фебруар 2012.

Samo ona


ona nema čulnu moć
nigde ne ide
posle nje mogu reci upomoć
ona
rumena seljanka u crnom
za se samo zna
ona zna
pozivi nakon decenije

ona mrzi
gasi luč
pije krv
ona
matica bez ljubavi
odani trutovi
grad izlivaju
teskoba posle poziva
ona je znala
ukrali joj
ona je krala
nešto dala

kaže nema šanse
njeno mesto i ljudi
šume i potoci
na mesima gde se gospa javlja
ona i običaji
ona lola
igra bezbroj kola
mota mota mota
osvojiti mora skota
o kako mota
mora da je skotna
nešto joj treba
zato vreba
pokazuje zube
sikće kao ljuta guja

ona
škrinje otvara
ona misli
voli decu
mrzi da ih rađa
ne voli reći
ne voli ili voli
do sledećeg jutra
ona odlazi u market
pita zar neces ti
ona ima pogled sa svoje verande

u stanu zarobljeni jauci
uništeni jastuci
stan bez pločice
nova je skroz
stavlja šal preko nosa
pleše sa pogledima
ona
kubori sa godinama
odletela sa godinama
ona uvek je ista
ma jedinstvena plodna
ona
samo ona

субота, 4. фебруар 2012.

Konstantinopolj



najlepši zalazak meseca posle burne noći videćeš
kada se svi valovi i vetrovi raziđu
zar te pustinja nije naučila lutalice
beskućniče

sejao si bezakonje
pljunuo na proroka
za rad devica i vina
koja krv ne opija

hladan je vazuh
ne usuđuj se poći
more zna
kako su plamene zastave
isprćale nevoljnike

pomračenje i Maj se pamte
a ja sam svet
svet je moj
i Kontantinopolj u Njemu