недеља, 26. октобар 2014.

Pop Uglješa i kovač koji nije hteo



videh onu granicu daleku
videh beleg
i sve što je u blesku
u trenutku promeni se sve

a uzori ko kipovi zjape
krvi hoće žrtve moje jadne
krvi hoće ujedaju vešto
da ih priznam kao veštastveno nešto

sečem sebe krvarim na mesto
u tačno vreme
kad sruši se gromada

nožem gladim trulo očajanje
nožem gladim a sečica seva
dođe vreme milo milovanje
a reč data potpisana krvlju

ma ja ne dam ni dušu ni telo
ne dam
ne dam
veličam delo
rata žrtve pale nisu male
al po njima koračaju gnjide
rad ramenog veza generala
trbušinom svojom se kikoću
kupljeni na silu i malo
poput biča udaraju jako
decu kolju ratnih veterana
krkanluku tome nema kraja

mitar glača slobodnog vajara
izvajati mu svet po meri treba
tako slobodno
a kupljeno džaba
zaborav je mila majka novog znanja
pa usmrti najboljeg drugara

varaka ima i vreme i mesto
šumom šumi
putevima zidovima nešto
to su živi postradali časno
pitaju za sram dovoljno glasno

gde je snaga izgubljenog mira
ponos tuđi u haljine tajne
sagnut bedan
ne ljubi iz hira

a demoni sevaju iz noći
sve si dao sada sa nama pođi
sad se topis ko prase pred klanje
set se bolan reči POKAJANjE