субота, 23. март 2013.
Nad Beogradom
moje ljubavnice su ulice
kilometrima duge
ponekad suve
vlažne
krvave
opečene Suncem
dvoje izbeglica
ubica paklenih lica
pored reka uz klokot vekovima ćute
zdravo Marijo
reč pogrdna te je ispratila
dok si bežala
i sve je na prodaju
jeftine žene
velike porcije
jeftina hrana
dolaze ljudi sa hiljadu strana
da ostave seme
dok ih Crno more guta
padajući sa poslednje stanice večnog grada
a reka kosi i muti
guta i izbacuje
komesari ćutke uče istoriju na polju razmišljanja
ne vraća im se
ubili bi se
ubili bi
a ti Marijo posle toliko pozdrava
nemo gledaš
i danas je grad pun riđobradih
još Džingis Kan da ustane
i izbaci mulj sa izmlevenim kostima
blagom
moštima
i kaže
vrati se u tišini
kakve bi šamare Dunav podelio
kakvu bi memlu izbacio
iz tonućeg Dorćola
gde su
gde su moje ljubavnice
gde si Marijo
spasi Beograd
субота, 9. март 2013.
Crnica
išao sam preko
gde noževi leđa krase
lisica se smeje
tuda sam prošao
u ko zna kojoj noći
ja idem preko
put močvara
i osećam težinu
razgovora sa belegom
zemljo ravna nisi zaspala
kuća na raskrsnici ne nosi ime moje
lastin rep mi pada na pamet
pitaju me ko sam
ko sam a poznat
nešto kao
ma zovi me kako hoćeš
neka taksi vozi dalje
ne gledaj me tako čudno sine
znam tu živiš
nisi kriv
zbogom
uzorao sam duboko
u ženu koja čeka
da postavim venac
i predam joj strast
Пријавите се на:
Постови (Atom)