петак, 24. децембар 2010.
Obraćanje vuku
o gorski vuče tebi se obraćam
baš tebi što me spusti u ovu šumu
sa očima plavim
kako bi prepoznao sebe
zemlju
novu zemlju
u kojoj lome krila
a iz daljine odakle stižeš
šalju mi maglu
o svačemu ću ti pričati
o odrastanju
letu ka novom svetu
padu
saznanju
ognju
ustajanju
baš pred novu zoru
o gorski vuče pogled ti je svetao
i dušu mi citaš dok necujno hodiš
tiho govoris
šta je bilo i bice…..
otvaram ti srce svoje
da sa tobom krenem u prostore nove
dok ne ispustim dah
недеља, 12. децембар 2010.
Edip
kažeš da si zvezda
što sa zornjačom dan nosi
kažeš da si prvi
obasipajući poljubcima mržnje
sa svima si bio
po ramenu poslednji udarao
osmehom gnjide u bezdan gurao
govorio da znaš
smejao se detetu što iz čoveka peva
tada si pao u zagrljaj babe
čijim dojkama se slade mnogi tvoji
a sa njima piješ dočekuješ zore
ti jedini znaš
o neplodni okote tuđega pogleda
mešavino mnogih pao si od reda
busnjem u grudi
nemile ti bile pobede
a poraze braće u sevdahu zalivaš
sa vinom
neznajući za krv
ogledalo svoje u besu lomiš
jer sebe posmatrao si sa neba
bacajući senku u poglede svoje
u vlasti si majke
i voliš sve što voli ona
biti kurva gazdarica prva
ti si svoje znao te ukloni brata
kako svećnjak u blatu sijati može
kome svetlost da preneseš dalje
samica tvoja jedina je kazna
samica tvoja u večnosti kazna
уторак, 30. новембар 2010.
Iz daleka
четвртак, 25. новембар 2010.
Izlazak
večeras je otrova puna čaša
večeras nestaje jedan svet
večeras je pukao grom
večeras se ruši dom
a mi roblje
u tuđim ratovima se upoznajemo
jer smo mali sa himniom i zastavom
zbogom sveta zemljo
kada ćeš slobodna pevati
večeras je otrova puna čaša
i ponosno je ispijam
sve je zapisano
knjige će listati deca
zbogom
koliko je slatka gorčina poslednjeg gutljaja
na još slobodnom tlu
haubice ječe
hvala na ispraćaju
domovino ti nisi moj dom
среда, 17. новембар 2010.
1414
ona je uvela
ona je uvela dečaka pod jorgan
jorgan je velika planina
jorgan je mirna planina
dečak je mlad
mirno diše pored njega
pored njega sve je tiše
hoće više
dečak gleda zidove i sve se njiše
ljuspice padaju
one se ne nadaju
dosta im je već viđene priče
oluja ulazi
ona jaše
da se dečak seća
da se dečak seća
trenutna sreća
do veka nesreća
dečak izlazi
ona bi se rado ubila
koliko ih je ubila
sama ostaje
žuta crvena bela
opet žuta
to su listovi dnevnika
kog piše u sobi kraljica
zvezdarskog hotela
среда, 10. новембар 2010.
1000 načina
четвртак, 21. октобар 2010.
LUCIDUM INTERVALLUM
недеља, 19. септембар 2010.
KROZ JESEN
jesen
smrt kuca
ona me je primila kao druga
da li je htela ili se boji zime
i škripe snega
kada ne bude bilo suvog lišća
kao svedoka proleća
o Bože koliko mi je žao leta
sunčevog svetla
jedinog leta iz smeta golemog snega
o Bože obasjaj zamrznuti mozak
a šta to kuca pitam se
pa neka kuca
ja prolazim pored
leto je u meni ledena figuro
уторак, 14. септембар 2010.
Strava
on je beskrajno u pravu
pogled je stavio u liniju pravu
kako bi postao vodeć druge
gurajuć ispred sebe druge
ma mora da bude
nema mu druge
samo napred protiv diktata i ugrozenih prava
tu se krije linija prava
od borca nasta izvajana diktatorova glava
koja bledo gleda na ljudska prava
oko njega gomila strava
na žig ceka gomila volova gomila krava
недеља, 12. септембар 2010.
Suština
U čije ime
u ime čije se izvinjavas sine
ni rodio se nisi kad je sve to bilo juce
sad okovan trnjem u nebo gledaš
i cemu se nadas
svi smo loši
svi smo krivi
bas mi Srbi
kasapi vampiri
baš mi
iz čista mira
kao da klanica nikad nije bila
i kome se izvinjavaš
unucima kojaca
e baš smo fini
kada smo se branili
da nas po drugi put ne bi ranili
ne pitas se što nas nema tamo
zasto su te kuce zarasle u šiblje samo
a vetar bruji po cadjavim zidovima crkve
ma kome se izvinjavaš i u cije ime
neko se borio dok ga nisi dobio
sine
петак, 20. август 2010.
CAR OSTAJE CAR
bačena je atomska bomba
i danas isijava
car reče rat je završen
samuraji iza rešetaka venu
car ostaje car
ko se njih uopšte i seća
njihova deca slobodno putuju
izvinjavaju se i kupuju
bačena je atomska bomba
mozak spržila
danas isijava
sećanja su vezana za godišnjicu
car reče rat je završen
svi su bili pijani
bačena je atomska bomba
i danas isijava
car reče
živeli u najavi ništa novo
субота, 14. август 2010.
Užitak krajnjeg zanosa
среда, 11. август 2010.
Put za Šambalu 6
уторак, 10. август 2010.
KRALj PACOVA
kralj pacova
click click click
njegova je kora pukla
jebe drugi kako stigne
click click click
veže perčin mesto krune
u zcalu se videt ne ume
click click click
traži razlog
traži povod
glođe pljuje
kenja smrdi
ne zna kuda ali ide
sivim morem baš kroz masu
da nakazu ne bi spozno
click click click
račun voli
rezultat nije tačan
bedan život
pogrešan zadatak
click click click
субота, 7. август 2010.
No passeran
Tmina iz ravnice kreće
Neko plai vatre
Ne vidi se ništa
Ko to hoce da nas satre
Ko to laže
No passeran
Rode lete
Rode šetaju poljima smrti uz reku
Ko je tu pekao opeku
Nije mogao pobeći
Nije hteo da kleči
Neće proći crni gospodine
Neće proći dolaze godine
Rađa se čitava ulica
i nova domovina
jer hodamo po crti
bez bojazni i čuđenja
jedino što ćeš čuti je
No passeran
Govore nepokoreni
iz pokorenih gradova
Mi smo slobodni
Mi smo slobodni
Mi smo slobodni
No passeran
петак, 9. јул 2010.
Ekstaza
субота, 19. јун 2010.
Plava voda
Koliko smo dna prelistali
i isplivali iz mnogo slika
O predivna ženo
Kroz vene nam teče ista krv
spremna da se meša
u toj buri dopunjavanja suprotnosti
Voda je plava
oči su plave
ogledalo naše
Kako se smeješ
lepoto kamena
lepoto gore
lepoto života
Zemlja je pukla i iznedrila vodu
Vodu koja nas spaja u čistoti
a vino nas krepi
четвртак, 10. јун 2010.
Dan pobede
Hodiš između zgrada
koje su pacovi napustili vešto
Čuje se huk i lomljava
Predeo podseća
da smo se davno borili skupa
noseć u sebi zvezdu
Mnoge je pojela gnjila močvara
Da li je htela
Da li je htela
Neki su odleteli
odela promenili
na novi kolosek prestrojili
Kuda ide voz
Kompozicija je postala preteška
možda će mašinovođa okrenuti na granici
desilo se već
Peške je sigurnije možda
koliko košta da košta
stižeš na odrednicu da se vratiš jednog dana
A ruševine će zjapiti
na vreme su napuštene
Neko ih je branio
Poginuo
Tlo je sprženo
Ravnica je tvoja i granice nema
koju je davno stavio neko
Opet smo skupa svi
a gde su zli
a gde su zli
Možda se priča u krug vrti
jer posle života ko se boji smrti
9.5.2010.
недеља, 6. јун 2010.
***
среда, 2. јун 2010.
Igre na granici
уторак, 1. јун 2010.
Konspiracija
Prakljača na grobu
Imao se jašta rodit vele
da zivot provede u brigama
Prah u kibli trešti kipti
ta poslednja kap zatvorenog kruga
Prakljače prakljače
a šta se ispod krsta krije
i gnjilog osmeha
dok izjavljuje saučešće
Čivutska se kljova smeje
Baš ta senka što se igra
što joj dato zemljom šetat
do te kuće na kamenu
pored koje mora skretat
уторак, 18. мај 2010.
Slobodan novinar
Slobodan novinar
se vozi u avionu F-23
To je je cena virusa
Slobodan novinar
je preterano realan
Slobodan novinar
prodaje sveće
Njemu zvoni
pročitao je mejlove
Slobodan novinar
je večiti pomoćnik
ali napreduje
Slobodan novinar
voli devojčice
i piše im pisma
Slobodan novinar
je u penziji
ima cimera
obožava pivo
Dugo se kupa
u sopstvenom dugu
krijući se iza analiza
i po kojeg komentara
недеља, 16. мај 2010.
Gde si
среда, 5. мај 2010.
Njuška
Krenuo je da njuška
i ostao njuška
Lik je taj nestvaran
ali rana gnoji
Gnoj se sliva
kao laž skrivena
Trzajem sa usana
rana ne zarasta
Šalje advokata
cimne dva tri Kajzera
Svest ne dorasta
Urađivao je novine
bio svestan zablude
Spušta zavesu
krije se
Dimni signal nije dovoljan
Bivši pisac
bivše države
Nije pajac
al budala ostaje
субота, 24. април 2010.
четвртак, 22. април 2010.
Sudbina
Ja neću gasit svetlo zvezde vodilje
bez nje se ne mogu snaći
u tmini hladnoći kosmosa
čiju tišinu čine izgubljene duše
koje nisu imale sa čime izaći
i dati odgovor o spoznaji
u metamorfozi života
Pokušaj negacije
Uzimanje uloge Logosa
približan je samoubistvu
Poslednje sekunde su najznačajnije
u njima lux zasvetli
Možda se ne desi
Sudbina li je
Po zasluzi ljubav se izlije
уторак, 20. април 2010.
Bludni sin
четвртак, 15. април 2010.
Quo vadis Serbie
понедељак, 12. април 2010.
Praznoslovlje
петак, 9. април 2010.
Mutne slike
Slikaš svet iz preuskog vizira
Migrena čupa kosu
ispod slamnatog šešira
Gledaš u prazno
Neprijatelj je svuda oko
Puštaš muziku
Music is your only friend
until the end
Ponovo boli glava
Mozak je otežao
od pisca iz zabranjenog grada
Rekao ti je
Ne koketiiraj
Ostani na prigradskom đubrištu
i uživaj u vinu
ispod slamnatog šešira
Slike su mutne
iz preuskog vizira
четвртак, 8. април 2010.
Rota
Dalje ponavljaš
Krvave ti ruke i glava
Bog sve oprašta
Dalje srljanje
otvaraju se paklena vrata
Gmižeš
sa imenom božjim u ustima
Kradeš dane
Soliš drugom rane
Tražiš
Tražiš tuđe mane
Pevaš u horu
stranac cepa tvoju koru
I ja što pišem grešnik sam
Sebi težak
Đavo me iskušava
Činim mu merak
Baš ta kap
Što rastvara more večnosti
Prazne glave zinule
nose vence pobede
A ja plovim svojom barkom
kroz maglu parćen mrakom
Bože
Hvala ti
петак, 2. април 2010.
Kralj vašara čudovišta
On je kralj
vašara čudovišta
Nova imena su prikačena
Krštena odbačena
Vidik se pruža
Dalje od autoputa
ne skreće pogled
Misli da vlada
a počinje šutka
dok šegu pravi
ulicama Zagreba
Novo vreme
proždire norme
Nema kontrole
Jasenovac
je postao multimedijalan
Matica ćuti
Rob prohujalih imperija
je nesvestan cikličnosti procesa
Događaji se njižu u vazduhu
iz ruke u ruku velikog žonglera
O kralju vašara čudovišta
upoznaj ga
lakše ćeš skinuti šminku
четвртак, 1. април 2010.
Avaj
уторак, 30. март 2010.
Zemlja sna
субота, 27. март 2010.
Pokajanje
Znaš li šta zidina tvrđave nosi
Da li je prozore pokrio mrak
Da li sreća izlazi van
Da li duša putuje duši
Il se građa od sebe ruši
Zbog ćutana kletog što hrani zloga
gordošću svojom odbaci Boga
Besom temelj se ljulja
Želiš da hodaš život te žulja
Progovori na pravom mestu
Poslušaj reči
I vidi sunce svetlošću svojom
Oči imaš vide sa bojom
среда, 24. март 2010.
Seti se
недеља, 21. март 2010.
Via Militaris
петак, 12. март 2010.
Rađanje
уторак, 2. март 2010.
Igra na sreću
среда, 24. фебруар 2010.
Καλησπέρα
Iznenadna iskrcavanja
Događaji naroda
Jeftinije je
Dovoljno je krvi
Pobili smo se
Neko drugi vlada
Καλησπέρα
reče mi stranac iz tmine
Ostao si živ
Omču oko vrata steže
Žig na potomke stavlja
Tvoja zemlja je nebeska
a ja sam ateista
Znam da boli
ali smetaš
Nova zemlja ima krst
da razapinje
Nova zemlja je dovoljno mala
da je jaka
Stadioni su puni mesa
Zastave viore
Planine ćute
Drveće se njiše
καλησπέρα κύριε
καλησπέρα σύντροφε
Ubica na ostrvu živi
a Elada postoji
недеља, 21. фебруар 2010.
Noći pune svetla
петак, 19. фебруар 2010.
Sat
Pajac
Gledam te kako krkljaš
Neobrijan masan hodiš po bunkeru
spremajući metak za virtuelnog diktatora
Sa ekrana zboriš
Kuda ideš sajber prozajisto
zarobljen u ostatku prohujele države
Dok je postojala
pljuvao si
Sad ti fali
Šta ti to tako fali
Šta te to tako gazi
Tako pali
Poništava
Uvek se nađe novi neprijatelj
Nova meta
priča radi priče
Roman se piše
Podaci sa Vikipedije
Pokreti mišom
Click
Copy Paste
Click
Copy paste
Roman je gotov
Terapija završena
Izmi su surovi
Click
Copy Paste
Click
Copy Paste
субота, 13. фебруар 2010.
Ménage à trois
петак, 12. фебруар 2010.
U ime svih
среда, 10. фебруар 2010.
Đavolja gora 2
Na ukletom brdu hvataju se mreže
Čuju se jauci
noć ih odnosi
jutro novo donosi
Rekao je đavo da dolazi
i odneo sasluzitelja svoga govoreći
O žene nemojte plakati
muž vam se neće vratiti
O žene nemojte plakati
jer je život samo jedan
Zasladite svoju utrobu
Šuto polje i rogato selo
rekli su svoje
O nemojte plakati
Poverovali ste
da je život samo jedan
Svetla u noći sijaju
Kuće su pune
Kuće su strvišta
Zapisi jedino znaju
koliko je zemlja stara
Pismo prijatelju u egzilu
E moj prijatelju lov i dalje traje
Ne smeš reći ko si
možda su nam preci Maje
Kavez dobi ime sloboda
zbog jednakosti
mnogih povoda
Lov i dalje traje
Streljaju nas
i to redom
Baš ti nasmejani
šupljiglavci pred belim svetom
Igra senki smrt daje
tuđa svetlost
bratov pokret
Isti jezik
Komande su strane reči
Matrica se nova pravi
Matica se naša gazi
Pobeći nemam kuda
Isti adet
ista čuda
Samo borba neprestana
Samo istina nepresušna
U Boga je reč zadnja
умјесто пјесме писмо
не пјесму
послаћу ти једно писмо
да ти вријеме не буде предуго
једно писмо и уже
са којим ме непријатељ везује
ја сам потпуно обнажен
у овом тешком времену
испред моје ћелије стражар
се просто досађује
али његове очи
жаре као муње
напољу вјетар наставља
свој пут без мене
не не очекуј ме
ја не жудим за слободом
исувише сам преморен
да бих поново био ловљен
© by Miroslav B. Dušanić
субота, 6. фебруар 2010.
понедељак, 1. фебруар 2010.
Meta-fora
петак, 29. јануар 2010.
Đavolja gora
Kola prolaze
Milanovačkim drumom
Vrane gaču
Table su postavljene
Deca rastu
nestaju ljudi
Kuće su krive
Lugovi krvavi
Njive otete
razlog se ne zna
Žure na posao
njoj platu daju
jedina u mestu
raduje se gaju
Bez reči pucanj
u zoru ranu
Problem se rešava
ruke se peru
Arsen za zubima
i ništa se ne zna
Praznik
Pred crkvom
pastva se bije
Na pilotu nasut beton
zaslužio više nije
Ko zna
otići će brzo
U blatu do kolena
put Kamare
zajedničkog groblja
Krvavi pir
generacijama traje
Đavo dao
vreme je da žanje
a kola prolaze
Milanovačkim drumom
Пријавите се на:
Постови (Atom)