
išao sam preko
gde noževi leđa krase
lisica se smeje
tuda sam prošao
u ko zna kojoj noći
ja idem preko
put močvara
i osećam težinu
razgovora sa belegom
zemljo ravna nisi zaspala
kuća na raskrsnici ne nosi ime moje
lastin rep mi pada na pamet
pitaju me ko sam
ko sam a poznat
nešto kao
ma zovi me kako hoćeš
neka taksi vozi dalje
ne gledaj me tako čudno sine
znam tu živiš
nisi kriv
zbogom
uzorao sam duboko
u ženu koja čeka
da postavim venac
i predam joj strast





