понедељак, 13. август 2012.

Laura



pokidane latice u proleću ranom
čahura sa rezovima
raste mami truje
pod neletima
tihi zvuci sa vazduhom se mešaju

o Laura vetre
što sa Juga dolaziš
i ružičastim pipcima u crvenilo uvlačiš
ostavljajući suvenire
zaboravljene predmete patuljaka
što istaču patnju posle interventne
praveći dželata

ispred ulaza pord bezdana
vrag stoji kupeći duše
što uzdignute padaju na dno
od kada si prokrvarila
jedan je od svedoka stradanja
i pre tetovaže smejao se tu

dao ti je laž i opijum
da ne osetiš gomilu vojske
koja cedi čir
praveći uvek nove rezove na čahuri cveta
koji guli kamen
što puca i zaliva
čeljusti zveri

четвртак, 2. август 2012.

Žongliranje



žongliraj dušom
te bezverne žene
što za sebe traži osmeh
jer joj život vene

pokrivena senkom
pogledom što skriva
neumilne scene

sa koliko stranaca
čuvara što motre
na bestidna tela
lutaka što se tope

uvek ista pesma
o nesretnom životu
i uprkos svemu razvija se priča
što prodaje sebe

žongliraj dušom
te bezverne žene

четвртак, 3. мај 2012.

Pismo iz manastira


kaluđer sam
odežda mi crna košulja
zmija na glavi ocrtava trag
beonjače crvene od noći besanih
priče i prikaze po vazduhu me prate
klevete i uzvike plavetnilom gledam
prazne reči iz mrtvih usta
imena razna iza mene plove

zašto vičeš ti prokleta dušo
znaj zgrabiće te vuci
što na komad dele
i dušu i telo

kaluđer sam
hodim po pustinji tvojoj
jer me stalno zoveš
da obiđem ambis
ogledalom pokažem ti ime
jer suze svoje zaboravljaš često

i nije me bilo dosta dosta dana
pitao si se
ali nisi smeo
manastir tražio si smešno
pitao prazno
teturao se ko slepac
u slobodi svojoj

bojao se Boga
a manastira nema
hm nije ti se dalo
no dolazim opet u krajeve tvoje
spremi se i ne čekaj
ne pišem ti džaba

среда, 18. април 2012.

Drač


došao sam do mora
voda izvlači svu zemlju osvećenu
i krv istočenu
neka čisti talasima
neka peva šumom
miliona vojnika koji plutaju

vredelo je ići dalje
i opet bi krenuo
ka suncu koje peva
miluje rane
otvara oči
a laž pišti između prstiju sa nogu
i smrdi ko vrag
iz čizama raspadnutih

more
prozori su otvoreni
vazduh i galebovi
brodovi i nove zastave
putevi i hramovi
izgoreli
srušeni
spaljeni
svi su tu
sveštenik u katakombi
šumski čovek što trči ka Bogu
lopov što se prži u napunjenoj luli
opijen grehom rida i mrzi sve oko sebe
prodao je

a duge su kolone ljudi iz zemalja zanih i neznanih
tu su i oni koji su ih zaboravili
radnici na berzi što su dane izbrojali
a grafikon
ništa u zavisnosti od vremena prošlog
zabo sam koplje na pešcanoj plaži
krvarim i dalje
jer znam

петак, 16. март 2012.

Moj brat krstaču nosi


moj brat krstaču nosi
kolona se kreće mrtva hladna
ona jeca kao svaka druga zena
okovana bagremom neosušenim

štakori sa svih strana su se slili
vrag pali
vrag daje kada uzima
veseli pir pred ispraćaj

nesane noći skitnice pozvaše
gori svetlo u kuci
odžak je drži
odasvud se puši
palili su mnogi

ona vrišti
barijera neće da je pusti
sažaljenje uz smeh da lakše bude
nek se duša odmori

vrata raja ćute
slike idu
slike plešu
ma sve k vragu ide
koje sledeci
baca se kocka
biće skupa
tužnog skupa
a moj brat krstaču nosi

недеља, 4. март 2012.

Sveta ruka


ova sveta ruka ovo je podelila
ova sveta ruka ovo skida
ova sveta ruka ne maši

bio je kao Isus
posle se ošišao i postao đavo
poslan je u ovaj kraj da održi balans

sveta ruka je izmerila jednom
ukus trave koja gori

понедељак, 6. фебруар 2012.

Samo ona


ona nema čulnu moć
nigde ne ide
posle nje mogu reci upomoć
ona
rumena seljanka u crnom
za se samo zna
ona zna
pozivi nakon decenije

ona mrzi
gasi luč
pije krv
ona
matica bez ljubavi
odani trutovi
grad izlivaju
teskoba posle poziva
ona je znala
ukrali joj
ona je krala
nešto dala

kaže nema šanse
njeno mesto i ljudi
šume i potoci
na mesima gde se gospa javlja
ona i običaji
ona lola
igra bezbroj kola
mota mota mota
osvojiti mora skota
o kako mota
mora da je skotna
nešto joj treba
zato vreba
pokazuje zube
sikće kao ljuta guja

ona
škrinje otvara
ona misli
voli decu
mrzi da ih rađa
ne voli reći
ne voli ili voli
do sledećeg jutra
ona odlazi u market
pita zar neces ti
ona ima pogled sa svoje verande

u stanu zarobljeni jauci
uništeni jastuci
stan bez pločice
nova je skroz
stavlja šal preko nosa
pleše sa pogledima
ona
kubori sa godinama
odletela sa godinama
ona uvek je ista
ma jedinstvena plodna
ona
samo ona